Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Sport

Kako je megauspješan slovenski odvjetnik, koji je branio Jankovića i Alenku Bratušek, preuzeo UEFA-u

U osnovnoj školi bio je toliko loš da su svi mislili da će propasti

Aleksander Čeferin,predswednik NZS na brniškem letališču po prihodu iz Moskve,Ljubljana Slovenija 09.06.2016
[Portret]
Pošalji Podijeli Tweetaj

U Sloveniji vrlo poznat odvjetnik Aleksander Čeferin izabran je danas, na izvanrednom izbornom kongresu u Ateni, za predsjednika UEFA-e, jedne od najutjecajnijih sportskih organizacija na svijetu. Čeferin se svijetu nogometa priključio 17. veljače 2011. godine, kad su ga delegati Nogometnog saveza Slovenije NZS izabrali za predsjednika te institucije, a danas se, eto, probio do UEFA-e, pobijedivši u utrci Nizozemca Michaela van Praaga s omjerom glasova 42:13.

No, mnogi Slovenci ga se, kako piše Revija Zarja, još uvijek sjećaju kao navodnog neznalicu, kako su ga doživljavali, bez ikakvog pojma o nogometu, a koji je tome unatoč neočekivano postao predsjednik NZS-a.

Čeferin je zastupao i bivšu slovensku premijerku

Novi predsjednik UEFA-e inače potječe iz poznate obitelji odvjetnika i vlasnik je crnog pojasa u karateu. Njegov tata Peter Čeferin radio je na nekim od najrazvikanijih slučajeva koji su se u posljednjih pedesetak godina vodili u Sloveniji, a ništa manje dobar odvjetnik nije ni njegov sin Aleksander koji uz brata i oca vodi Odvjetničko društvo Čeferin čiji je ujedno i predsjednik uprave.

Mlađi Čeferin se specijalizirao za kazneno pravo, za koje tvrdi da mu je najveća strast, a zastupao je slovenskog građevinskog tajkuna Ivana Zidara, ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića i njegovog sina Juru, bivšu slovensku premijerku Alenku Bratušek, romsku obitelj Strojan, a s ocem je zastupao i neke članove gorenjskog narkolanca. Nekoliko puta je izabiran za jednog od najutjecajnijih slovenskih odvjetnika.

Njegovi kolege opisuju ga kao promišljenog i snalažljivog odvjetnika koji je zahvaljujući svojem znanju, argumentima i govornim sposobnosti u stanju svakoga uvjeriti u sve što želi. Posljednjih godina se, doduše, zbog svojih obveza u nogometnom savezu nije baš često pojavljivao u sudnici.

Bio je mizeran učenik

Odrastao je u mjestu Grosuplje u slovenskoj pokrajini Dolenjskoj, gradu u kojem njegova obitelj još uvijek živi i radi. Zanimljivo je kako svojim osnovnoškolskim učiteljima i kolegama nije ostao u najboljem sjećanju. Opisuju ga kao jezičavog neperspektivnog mladića, daleko od odlikaša kakvim se danas čini.

Kad su ga na kraju osnovne škole testirali, pokazalo se da je jedini izbor za nastavak njegovog obrazovanja neka strukovna škola. Da stvar bude gora, njegova mama Ana bila je tad ravnateljica te škole. Ili su ti IQ testovi bili netočni ili je samo bio mali buntovnik bez razloga, ali činjenica je da je Aleksander na kraju završio Pravni fakultet u Ljubljani.

Svestraniji od mnogih slovenskih političara

“Bila je to jedna od rijetkih pametnih odluka u našem sportu”, komentira odluku o postavljanju Čeferina na čelo NZS-a društveni kroničar Aleksander Lucu. “Svestraniji je čak i od naših političara, a Europa ga je upoznala kao čovjeka koji zna odakle dolazi. To se može pripisati njegovom ocu, kozmopolitu i svjetskom putniku koji je svjestan činjenice da šira okolica Ljubljane nije kraj svijeta.”

“Osim toga, ne opterećuje se time što će Slovenci misliti o njegovoj kandidaturi za predsjednika UEFA-e. Mudro je iskoristio svoju ulogu predsjednika NZS-a, redovito se nalazi sa stranim nogometnim funkcionarima i odigrao je prave karte u pravo vrijeme”, nastavlja Lucu.

“Slovenija još uopće nije svjesna značaja njegove pozicije – nama je najviša funkcija još uvijek ona europarlamentarca. Ali kad će Aleksander ići u Moskvu, neće ga ondje dočekati automobil ruskog nogometnog saveza, nego auto predsjednika Putina – takva je to funkcija, a Aleksander je genijalac”, zaključuje Lucu.

Povezao je sve slabije europske nacionalne lige

Njegov sin Jaka Lucu – povjesničar sporta, sportski menadžer i priznati stručnjak za sportsko pravo – tvrdi kako je Čeferin, kad je 2011. preuzeo NZS, uspostavio zdravu strukturu slovenskog nogometa. Osim toga, podigao je nogomet na višu razinu, a riješio je i marketinške i medijske strane sporta.

Nedavno je otvorio i jedan od, kako stručnjaci tvrde, najljepših nacionalnih nogometnih centara na svijetu u Brdu pri Kranju vrijedan 8.5 milijuna eura kamo je ujedno iz Ljubljane preselio središte Saveza. A brzo je uspostavio i dobre odnose s Giannijem Infantinom, predsjednikom FIFA-e, svjetske nogometne krovne kuće.

No, najvažnija stvar koju je napravio, tvrdi Lucu, bilo je povezivanje zemalja bivše Jugoslavije, ostale balkanske zemlje, bivše članice SSSR-a i baltičke zemlje u jednu interesnu skupinu. Zahvaljujući tome prepoznat je kao dobar organizator i vođa.

Podržala ga je cijela slabija nogometna Europa

Sve se to, inače, događalo kad su FIFA-u i UEFA-u razdirali sumnjivi poslovi njihovih predsjednika, Michela Platinija i Seppa Blattera. Tražilo se novo, svježe lice, a Čeferin je zahvaljujući svom dobrom imidžu očito bio pravi čovjek za taj posao. “Činio se kao idealan kandidat iz idealne države s obzirom na to da Slovenija ne može manipulirati drugim zemljama”, ističe mlađi Lucu.

“Aleksander je napravio sjajan potez kad je počeo udruživati slabiji dio nogometne Europe. Svaka država na izbornoj konferenciji ima jedan glas pa bi, čak i da se neka velika država poput Njemačke okrenula protiv njega, i dalje imao većinu”, dodaje.

Sjajno mišljenje o Čeferinu ima i, inače, slovenski premijer Miro Cerar koji ga je nedavno podupro na njegovom putu prema vodstvu UEFA-e. “Vjerujem da Slovenija na tako važnom mjestu želi imati svog čovjeka i uvjeren samo kako je Aleksander Čeferin itekako sposoban za preuzimanje takve fukcije. Jasno da podupirem njegovu kandidaturu.”

Nogomet je vrhunsko oruđe pametne politike

A konačno smo saznali i zašto je nogomet toliko važna stvar. “Nogomet ispunjava slobodno vrijeme koje bi ljudi mogli posvetiti razmišljanju o revoluciji. Nogomet je vrhunsko oruđe pametne politike. General Franco uveo je nogomet i srijedama kako muškarci srednjih godina ne bi razmišljali o revoluciji. Na stadionima se skupljaju muškarci stari između 20 i 50 godina, a sve njihove misli usmjerene su na gol. Nakon tekme odu na pivo i napiju se, a kad se vrate kući se još, imaju li sreće, ljube sa svojim ženama. Nakon toga su mirni i zadovoljni, isto kao i država”, objašnjava Lucu.

Ne zvuči li to kao sjajan recept za mir u svijetu? Šalu na stranu. Pozicija predsjednika UEFA-e iznimno je utjecajna, ipak se radi o organizaciji koja je samo prošle sezone generirala više od tri milijarde eura prihoda, a očekuje se kako će od iduće sezone vrijediti nevjerojatnih 25 milijardi eura.

“Nikad se nisam bojao odgovornosti”, poručio je Aleksander Čeferin prije izbora. “Ali, na moju veliku žalost, medijska eksponiranost ide uz taj posao. No imam dovoljno energije možda i zato jer imam razumijevanje i potporu svoje obitelji, što je za mene najvažnija stvar na svijetu.”

Požrtvovan je otac i sjajan suprug

Aleksander je, inače, u sretnom braku već 16 godina u kojem je dobio tri kćeri. “Aleksander ima nevjerojatan osjećaj za pravdu, ponosan je, ustrajan, usredotočen, vrijedan, iznimno predan obitelji, sjajan suprug i otac”, tvrdi njegova supruga Barbara.

A oglasio se i njegov stariji brat Rok. “Kad smo bili u osnovnoj školi naši su roditelji htjeli da naučimo svirati neki instrument. Odabrali su hramoniku, a mi smo je zamrzili već na prvi pogled. Niti smo bili nadareni za glazbu niti smo bili dobri izvođači”, prijeća se Rok. No, Aleksander se, nakon nekoliko mjeseci mučenja harmonike i ušiju njihovih roditelja, dosjetio kako riješiti problem.

Kao dijete je prodao svoju harmoniku, mrzio je svirati

“Predložio mi je da za vrijeme školskih praznika prodamo harmoniku, a zarađeni novac podijelimo. To smo i napravili, u strogoj tajnosti. Aleksander je na kraju tu nesretnu hramoniku nekome prodao, još ni danas ne znam kome točno. Roditeljima smo rekli da smo ju zaboravili na moru. Nije nam baš vjerovala, ali se valjda i njoj život bez harmonike učinio ljepšim. I tako je završila naša glazbena karijera.”

Razgovor je zaključio Aleksandrov otac Peter. “Jako sam ponosam jer je Aleksander dobio potporu za kandidaturu od tolikog broja država. Oduvijek je imao sjajne organizacijske sposobnosti. Kad bi god netko iz obitelji nešto trebao, obratio bi se njemu za pomoć. Zato smo se Rok i ja i složili da preuzme upravni odbor.”

Pročitaj i ovo   
Podijeli 61 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani